Monday, March 4, 2013

divni dani zagrebački

Sunce se napokon pojavilo u Zagrebu! I to baš za vikend, tako da je grad bio prepun ljudi, kao i mojih nevidljivih otisaka, kojih je bilo preko 20000, sudeći po mom mobilnom :) Iako po mojim kriterijumima to nije bio "prvi topli dan", bilo je dovoljno lepo za šetnju i otkrivanje novih ulica, posebno oko Kvatrića. A kako je sunce počelo da zalazi, tako sam i ja postajala sve otvorenija za razne glupe ideje, pa sam pristala da budem odvedena na misu :zeeeeev: Ovog puta nisam bila šokirana jer sam znala šta me čeka, ali je zato bilo i mnogo dosadnije. Sledeći put ću dobro razmisliti da li mi treba baš toliko egzotike u životu :) Posle toga smo frend i ja otišli i u pravoslavnu crkvu, onako turistički, i sva sreća što je bilo već 19h, inače ko zna gde bismo stigli i u kojoj sekti bismo završili :D

Ni nedelja nije bila ništa manje lepa, samo što sam veći deo dana provela na poslednjem danu ZagrebDoxa, na projekcijama pobedničkih filmova. Za taj dan sam kupila komplet ulaznica, i u tom trenutku sam sebe jedva prepoznala! Do pre 3 godine to bi mi bila godišnja doza filmova! Pa, kadje čovek nastao od majmuna, mogu i ja da postanem neko ko ide na filmske festivale i sad češće gleda filmove, hehehe

Jedina stvar zbog koje mi je malo krivo što nisam bila u Beogradu za vikend je Beosong, pošto sam videla brdo komentara i sve mi se čini da sam propustila nešto jako retardirano :D Sad se spremam da čujem pesmu koja je pobedila, ali ne znam koliko ću izdržati budući da nisam fan (eufemizam za "ne podnosim ih") mladih dama. Odoh da držim sama sebi palčeve dok slušam tralalala..., a posle nazad u grad, lepo vreme zove!
Evo, da dodam, ništa od grada, još sam u šoku i trenutno sam zauzeta čitanjem komentara, možda uspem da odem bar do Jaruna dok ne padne mrak...

3 comments:

  1. Slučajno smo nabasali na XV. gimnaziju (tzv. MIOC za koji sam oduvijek mislio da je V. gimnazija u Klaićevoj), nastavili tom ulicom do rotora i skrenuli lijevo u potrazi za bilo kojim kul kafićem. Zhe ne voli one dosadne kvartovske bez ikakvog ambijenta i atmosfere. Onda smo otkrili neki mini-birc "Pipo" u kojem smo pročitali Jutarnji od kraja prema početku - najbolji je bio prilog o uređenju interijera i o studentskom životu u Zagrebu prije 100 godina i danas. Osobito su me se dojmili statistički podaci jer oni ne moraju biti samo suhoparni, već mogu otkriti različite tendencije kojih nismo uvijek svjesni. Kafiću dajem ocjenu 4 samo zbog nekog čudnog životinjskog smrada. Nastavili smo šetati kvartom oko Kvatrića i nepoznatim uličicama, od koje pamtim Eisenhutovu (Zhe nije znala kako se to izgovara). Nastavili smo Martićevom i pogledali što se sve nudi u Booksi. A dalje je ispričala ona... Iako, meni je katedrala možda i najzanimljiviji dio od svega, naravno, uz pravoslavnu crkvu, čije freske oduzimaju dah. Pogotovo kad upoznate njihova autora! Doduše, još me uvijek zanima nešto više o arhitektonskom i umjetničkom stilu te građevine, ali možda i ne saznam puno jer se ne snalazim najbolje na ćirilici, a Nikolai (autor slika) nije najbolje govorio hrvatski pa nisam shvatio.

    ReplyDelete