Monday, October 24, 2016

U par skokova kroz moju svakodnevicu

Najnoviji utisak vezan za svakodnevicu u Zagrebu mi je bombardovanje prazničnim ukrasima i pakovanjima. Da, da, već polovinom oktobra su drsko došli crveno-zeleni ukrasi, nepozvani i još uvek neželjeni, barem meni i mojoj okolini. Još nismo stigli ni do Noći veštica i Svih svetih, a već moramo da razmišljamo o kraju godine. Neprirodno, nema šta. No, trgovci su nemilosrdni, a možda i smatraju da je sasvim u redu podsećati nas na te praznike sad kad je i sezona klizanja počela. Nakon 6 meseci pauze, led u Domu sportova nas je opet dočekao i ništa se nije promenilo - i dalje je klizavo, hladno i zabavno :) A zabavno je i... i... i... Hm, već 5 minuta razmišljam o nastavku rečenice i ne pada mi ništa pametno na pamet! Nije da se baš ništa ne događa, samo je malo mirniji period za nama, a i mene ne privlače neke ne-znam-kako-zabavna dešavanja u poslednje vreme, ili ne stignem da odem na ono što me zanima. Tako ću, ni sama ne znam zašto, sigurno propustiti i nove argentinske filmove u kinu Tuškanac, ali to sam ja, pa nema problema :) A i tako me čeka par izlazaka i jedan mjuzikl do kraja meseca, i još brdo planova za kasnije, tako da mi ni pojava s početka posta ne može pokvariti raspoloženje <3 Ja sam tu da primetim i progunđam, a vetar će ionako odneti to negde daleko... :)


Tuesday, August 2, 2016

Još jedna avantura

Nakon skandalozno dugog perioda tokom kog se nisam oglašavala, red je da se javim s više nego dobrom pričom. Kad bih počela na sledeći način: "Krenuli Ž! i dragi joj biciklima na more...", možda bi zvučalo kao vic. Zato ću pokušati nekako drugačije, pa kako ispadne... 

Dugo smo planirali taj put i sakupljali potrebne informacije, dok na kraju nismo počeli i sa sakupljanjem, tj. kupovinom neophodnih stvari. Plan je bio da stignemo biciklima na more, bez mnogo stresa i žurbe, uz stajanja u nekim gradovima za koje smo iz tuđih iskustava zaključili da bi nam najviše odgovarali za noćenje. Procenili smo da je 4 dana dovoljno, pa smo se u skladu s tim i pakovali, a ostatak odeće za more su nam poslali autobusom. 
Iako sam ja bila naoštrena da krenemo rano ujutru, to se odužilo do kasnog prepodneva, tako da je pred kraj svake etape moralo doći i do žurbe. Išli smo putem Zagreb-Karlovac-Tounj-Slunj-Plitvička jezera-Udbina-Gračac-Knin-Drniš-Trogir, a u boldovanim mestima smo spavali. 
Ah da, ono najvažnije - prešli smo 423km, preko puno uspona (od jedva vidljivih koji su užasno dosadni i zamorni, do onog od 12%) i imali smo fantastične spustove na kojima smo "leteli" 50km/h...
Kao ključne reči bih izdvojila
                                                          VOLJU
                                              IZDRŽLJIVOST
                                              KONCENTRACIJU
                                                       +
                                              NADU (sad mi zvuči smešno, ali tada sam osećala da je to                                                           zaista bitno)
                                              PODRŠKU saputniku
                                              







Thursday, November 13, 2014

utisci o algebri

Kao što sam spomenula u jednom od ranijih postova, dobila sam mogućnost da prisustvujem besplatnoj radionici visokog učilišta Algebra, međutim nisam mogla da odem i mislila sam: "To je to, propustila sam svoj termin i nikom ništa." Posle neke dve nedelje, pozvala me je žena iz Algebre i pitala da li sam bila na radionici, i kad sam (uplašeno) rekla da nisam stigla, ponudila mi je da mi jave kad bude sledeći termin, naravno ako sam i dalje zainteresovana. Nije bilo razloga da ne pristanem, ali sam ipak mislila da mi nikad neće javiti. Nije dugo prošlo, stigao mi je mail u kome mi nude da dođem u subotu u pola 9 ujutru, te bez razmišljanja potvrdim dolazak. I nisam se pokajala, jer da nisam otišla, sad ne bih imala o čemu da pišem :)

Zaista me je oduševio njihov pristup, kao i količina korisnih i zanimljivih podataka koje su podelili s nama tokom tih pet sati, koliko je trajala ta "zipovana" radionica, tačnije nekakav pregled i površni osvrt na ono što se radi na edukaciji za internet(ski) marketing. Svima nam je bilo jasno da je to zapravo prezentacija Algebre, ali bilo je za svaku pohvalu što nas predavač nije davio pričom o školi, već je ostavio 10 min na kraju da nam ukratko ispriča ono najbitnije vezano za tu, kako oni zovu, edukaciju. Moram priznati da su jako dobro to odradili, počevši od sadržaja tog subotnjeg predavanja, preko izbora predavača za taj dan - zanimljiv, opušten i neumišljen, preko usputnog spominjanja ostalilh predavača koji dolaze iz poznatih agencija... Još jednom, svaka im čast, verujem da su privukli solidan broj potencijalnih polaznika, a što se mene tiče, uspeli su da mi ubace crva koji me tera na razmišljanje o upisu - ako ne baš te edukacije, sigurno neke druge, vezane za IT. I da, popust od 30% koji su nam omogućili nije za zanemariti! Hah, znam da sam nasela na (dobro odrađen) marketing, ali bitno je da sam svesna toga :D Kao kad bismo iz nekog principa izbegavali, recimo, omiljeni slatkiš, samo zato što su ga dobro izreklamirali i kao ne želeći da podlegnemo moćnom marketingu, nikad ne bismo okusili taj savršeni ukus i sreću koja uz to ide :) 

Sve u svemu, život mi je do subote bio za jedan problemčić lakši, a od tad stalno vagam i razmišljam o njihovoj ponudi i pričam s bliskim prijateljima po principu "draga Saveta...", u nadi da će mi pomoći u odluci...

Monday, November 10, 2014

jedna boja u zagrebu: zelena

Kako su "obojeni" postovi do sad bili plavi i žuti, logično je da je ovaj treći njihov spoj, tj. zeleni :)
Nije u pitanju susret treće vrste, pa tako nema ni malih zelenih, već ima tek nekolicina jedva probranih slika koje nastavljaju temu boja u Zagrebu koja sam odavno započela. Mislila sam da će biti teško sa žutom, a onda sam videla da je zelena još teža, jer je nema nešto mnogo osim kad je lišće u pitanju. Da se ovo ne bi pretvorilo u cyber herbarijum, pažljivo sam odabrala 5 slika iz svojih albuma koje će nas odvesti od Sljemena do Maksimira, preko centra i Jaruna...










Wednesday, October 22, 2014

srpski proizvodi na zagrebačkim policama

Često se u srpskoj javnosti mogu čuti komentari kako se u Hrvatskoj ne mogu naći proizvodi iz Srbije, dok mi uvozimo ogromne količine njihove robe, prvenstveno hrane. Ne znam ko i zašto širi takve dezinformacije, ali znam šta sve mogu naći u prodavnicama u Zagrebu - u Konzumu, Billi, Lidlu, Intersparu. Za ostale ne znam jer retko kad idem tamo, a od sinoć sam pod utiskom bogate ponude naših prehrambenih proizvoda i jedva sam čekala da to podelim i na blogu. Pa, počnimo.

Štarkove bananice su se među prvima pojavile, i to s nerealnom cenom - i do 45 dinara! 
Kad smo kod Štarka, tu je i smoki, kao i moji omiljeni čoko keksići.
Ko ne može bez plazme, biće zadovoljan kad je pronađe na rafovima Interspara i Konzuma.
Banini je takođe uspeo da se probije na tržište, pa tako možemo uživati u noblicama i nežnim simpatijama (ili kako se već zove), a tu je i njihov Gustav, keks s čokoladom koij rade za K plus, možda čak i najbolje na našim prostorima.
Swisslion se šunja s eurokrem tablama i nečim što bi se moglo jesti samo u najgoroj gladi, ali eto, i toga ima.
Smeši nam se i munchmallow, nego šta!
Pionir nam donosi čuveno medeno srce i novije varijante medenjaka.
Dosta slatkiša, na red je došao chipsy - ko voli, nek izvoli!
Ni mleko i mlečni proizvodi nisu izostali - moja kravica mleko, jogurt i pavlaka, kao i imlekov balans sir za sad su tu, a verujem da će se ponuda proširiti.

A ko je uspeo da odoli svim tim stvarima i da zadrži dobru liniju, s ponosom će obući Pompea veš koji je poreklom iz Srbije.

Eto, ovo je lista koje sam se u trenutku setila, a ovih dana ću je, nadam se, dopuniti, i uveriti neverne Tome da nismo odsutni s hrvatskog tržišta :)




Wednesday, October 1, 2014

veliki dan

1. oktobar, MOJ veliki dan. Bio je to dan kad sam došla na čuvenu razmenu u Zagreb, kad sam kročila u neizvesnost, tačnije, ja sam to tako osećala. Kad razmislim, nije to bila nikakva neizvesnost, dapače, to je bila ušuškanost u studentski život, život u studentskom domu i nešto drugačija predavanja s nepoznatim ljudima na novom fakultetu. Dobra stipendija, bezbrižan život u domu gde nam je jedina obaveza bila da platimo sobu (i to kad stignemo, bez žurbe), gde smo se za svaki kvar ili problem mogli obratiti upravi. Tu je i menza koja nikad neće zameniti kuhinju koju svi imamo kod kuće, ali je jako korisna u studentskim danima. No, tog 1.10./oktobra/listopada još nisam znala kakve me sve blagodeti čekaju, samo sam znala da ću narednih 10 meseci provesti u tim novim okolnostima, koje su, ispostaviće se, obogatile moj život, što u finansijskom (bar na kratko), što u nematerijalnom smislu. Prava prekretnica u mom životu. 
Danas se prisećam tog dana, kao i svake godine. Samo, danas je malo drugačije jer je u pitanju mali jubilej, 5 godina. Još uvek mogu da osetim to podrhtavanje srca koje nije prestajalo duž čitavog puta za Zagreb, osećam i izgubljenost koja me je snašla prvih dana, ali i slobodu (iako sam je dovoljno imala i u Beogradu) i zadovoljstvo zbog postignutih ciljeva. Da, ceo svet je bio moj!

Kao što kaže podnaslov mog bloga, "Jednom sam otišla u Zagreb. I odlučila da ću mu se vratiti, štaviše, da ću živeti tamo neko vreme. To se i desilo, a onda sam odlučila da tamo zaista živim.", tako je i bilo. Ispunila mi se želja da živim u Zagrebu bar godinu dana, a zatim mi se ispunila i sledeća, da tamo živim, živim. Da li sam sad spremna da idem dalje? To dosta zavisi od moje lude mašte, a planova i želja nikad dosta. Do sad sam sebi dokazala da ogromna želja, motivacija i upornost mogu sve, i veoma srećna i ispunjena čekam jutro, da svane 1. oktobar i da počnem svoju malu, intimnu proslavu. S pravim društvom, svakako :)




Wednesday, September 10, 2014

Algebrina besplatna edukacija

U poslednje vreme, što zbog viška slobodnog vremena, što zbog neutažive žeđi za učenjem i usavršavanjem, sve više razmišljam o pohađanju kurseva iz najrazličitijih oblasti. Na to još dodajem i peripetije oko upisa diplomskog studija, i tako moja želja za nalaženjem nekog alternativnog rešenja sve više raste. Tako se u pravi čas pojavila ponuda Algebre, koja ovih dana nudi besplatne edukacije. Nekako je to došlo i do mene, prijavila sam se i dobila termin. U pitanje su predavanja vezana za internet marketing, s čime sam inače i ranije želela malo bolje da se upoznam. Nemam pojma šta me čeka, sad malo gledam po netu šta mogu da očekujem, ali kako god da bude, preneću utiske, a pre svega najbitnije je da se nešto novo i zanimljivo dešava. Plus sigurno neće škoditi, pa bi trebalo da sam u svakom slučaju na dobitku :)

P.S. Ako mi blog doživi ekspanziju, zahvaliću njima :D

P.P.S. Na kraju sam bila sprečena da odem, tako da ću morati da odložim bavljenje internet marketingom do daljnjeg. Ništa ni od utisaka o Algebri, baš mi je žao, ali drugačije nije moglo...